Omogućavanje funkcije i stvaranje osjećaja da se vaš pas osjeća kao dio rada u “čoporu” je od suštinskog značaja za njegovu dobrobit. Služenje svom vlasniku, treniranje agilnosti, nošenje predmeta usput na šetalištu. Mala zadovoljstva zagarantovana.

Suprotno onome što mnogi misle, psi vole da imaju posao. To im je u genetici. Potrebno je samo proučiti historiju vukova i njihovu organizaciju čopora, gdje svaki član treba da ima drugu funkciju ili neće moći biti dio tog čopora, da se to počne shvaćati. Dati našim psima korisno zanimanje s obzirom na njihovu dobrobit i njihove potrebe i fizičke granice nije okrutnost, naprotiv. Ovdje pogledajte funkciju svake rase. Ko nije vidio ponosnog psa nakon što je pronašao "igru" (koja bi mogla biti teroristička bomba ili droga) za svog vlasnika?

U čoporu ili grupi pasa, svi psi moraju imati različite funkcije ili oni će je protjerati. Ova „prirodna organizacija“ nalazi se u genima kanida, ne samo kod canis lupusa (vukova) već i kod canis familiaris (psa). Vaš pas gleda na sve interakcije s drugim životinjama, s vama i drugim ljudima, u kontekstu čopora.

Mentalitet čopora je jedna od najvećih prirodnih sila u oblikovanju ponašanja psa. To je prvi instinkt. Status psa u čoporu je njegovo Ja, njegov identitet. Čopor je toliko važan za pse jer ako nešto prijetinjihov sklad ili njihov opstanak, također će ugroziti harmoniju i opstanak svakog psa. Potreba da se održi stabilnim i funkcionalnim motivacija je za svakog psa, jer je duboko usađena u njihov mozak.

Gledajući čopor vukova, uočava se prirodan ritam njihovih dana i noći. Grupa hoda, ponekad i do 10 sati dnevno, da pronađe hranu i vodu, a zatim se nahrani. Svi sarađuju, kako u traženju i lovu hrane, tako i u njenoj podjeli prema funkciji svakog od njih u čoporu. Ovo je vaš prirodni “posao”. Tek kada vukovi i divlji psi završe svoj svakodnevni posao, počinju da se igraju. Tada slave i odlaze na spavanje iscrpljeni.

Psi, divlji i domaći, rođeni su sa vještinama za rad. Ali, danas, nemamo uvijek zadatak da dozvolimo našim psima da rade na svojim posebnim talentima. Zato je šetnja najvažniji zadatak koji možete dati psu. Šetnja s tobom, vlasnikom, za njega je i fizička i mentalna aktivnost.

Dati psu zadatak u kojem uživa, za psa je vrsta zabave. Koristite ovčarske pse za čuvanje stada; psi za nanjušiti; psi koji se uzgajaju za čuvanje kao alarmni, lični ili teritorijalni psi čuvari da nas upozoravaju na opasnosti i/ili štite; Psi za plivanje za vodene sportove; vučni psi zavučenje težine koja nije pretjerana, za psa je to slično zabavi uz aktivnost koju voli da radi, radi to iz instinktivnog užitka. Postoje ljudi koji brkaju davanje posla psu sa maltretiranjem. Ali to nije istina, postoji samo maltretiranje – i to u bilo kojoj aktivnosti rukovanja – kada životinja pati.

Postoji greška u vezi sa osnovnim potrebama psa, što je stvarno potrebno psećem umu postati uravnotežen: zadovoljenje psećih instinktivnih potreba. Koristimo ljudsku psihologiju, koja se razlikuje od psihologije psa. I na kraju radimo suprotno od onoga što bismo trebali, projektiramo ljudske potrebe na pse, tretirajući ih kao ljude, s odjećom, sjedilačkim načinom života i pravednom naklonošću, zaboravljajući da vježbanje i disciplina čopora moraju biti ispred naklonosti, instinktivnih potreba ukorijenjenih u DNK svih pasa.

Na osnovu knjige “O Encantador de Cães”, Cesara Millana