Čuva je bolest koja plaši mnoge vlasnike pasa. Prvo, zato što može biti fatalno. Drugo, mučnina često ostavlja nepovratne posljedice kao što su paraliza šapa i neurološki problemi.

Tânia nam je e-poštom poslala priču o Neguinhu, koji je obolio od kuge prije 4 mjeseca. Ovdje je cilj prijaviti stvarni slučaj bolesti i priču sa sretnim završetkom, dati nadu onima koji se bore protiv Distempera.

Idemo na Tanijinu priču:

“Neguinho usvojen od strane mene i mog supruga u septembru 2014. godine sa 3 mjeseca života.

Pored njega smo uzeli i Luckyja koji je također bio za donaciju, obojicu smo uzeli jer smo htjeli jedan da bude saputnik drugom. I tako je bilo. Uvijek cijenimo njihovo zdravlje, pratimo novosti o vakcinama i dehelmintizaciji. Neguinho je uvijek bio jako pametan pas, trčao je i lajao cijelo vrijeme za drugim psom (iako je bio manji), penjao se na vrh kuće, našeg dječaka nije bilo za šta da drži.

U martu 2015. shvatili smo da se jednog dana Neguinho probudio pomalo shrvan, bez duha i odbacivši čak i malu kost koju je toliko volio da proždere; nakon tog dana je počeo da gubi na težini, čak i normalno jede hranu. Počeli smo da mu dajemo vitamine gvožđa jednom dnevno, da mu probudimo apetit, ali mršavost se nastavila. Jedne subote sam otišao da ih okupam, i uplašio sam se da vidim koliko je Neguinhomršav. U ponedeljak popodne smo ga odveli kod veterinara, gde je saznao da ima bolest krpelja, naredio da se vitamin nastavi i dao nam antibiotik i rekao da se moramo moliti, da sve vakcine počnu da deluju, jer pošto je imao slab imunitet, postojao je rizik od dobijanja kuge. Već smo čitali o ovoj bolesti i znali smo da je destruktivna.

Neguinho prije nego što je obolio od kuge

U srijedu, po dolasku s posla, primijetili smo da je Neguinho drugačiji, nije došao do nas, a kada je mogao, otrčao je u zadnji dio dvorišta; izgledalo je da nas nije prepoznao kao svoje staratelje. U ovom trenutku naša srca su očajavala. Pošto smo znali da je to jedan od simptoma kuge, koja uzrokuje upalu mozga psa, što uzrokuje ovu reakciju neprepoznavanja.

U četvrtak ujutro sam vidio da su se Neguinhove noge tresle kada sam ustao, kada sam hodajući, izgledalo je kao da je pijan, noge ga nisu dobro držale. Po dolasku na posao, odmah sam pozvala veterinara i samo po onome što sam rekla potvrdio je dijagnozu. Od tog dana je počeo da uzima cinoglobulin serum, uzimajući u razmaku od 5 dana. Dječak je prestao lajati.

Dječak je prestao hodati.

Nažalost, ova bolest napada nervni sistem psa, kod svake životinje reakcija može biti različita: lučenjeu očima i nosu, otežano hodanje, konvulzije, samostalno jedenje, pijenje vode, halucinacije, grčevi u stomaku, između ostalog, pa čak i smrt.

Od tog dana se kod kuće vodila borba protiv ovoga bolest…. Promenili smo mu ishranu. Napravio je supu od povrća (od cvekle, šargarepe, brokule ili kupusa) sa pilećim ili goveđim mesom ili džigericom i izmiksao u blenderu, napunio špric vodom, dok mu se jezik valjao, napravio sok (cikla, šargarepa, banane, jabuke) da bi podizanje imuniteta, sve što je bilo u mojoj moći radio sam bez razmišljanja. Koliko sam puta očajno plakala, tražeći od Boga da ako je ta bolest jača od njega, da će ga Bog uzeti i da neće dozvoliti da on i mi patimo; jer eutanaziju nikada ne bih uradio. U tom periodu je i dalje hodao, ali je dosta padao; a tokom noci je imao halucinacije gdje je cijelu noc lutao po dvoristu, pa je svaku noc poceo uzimati Gardenal na spavanje.

Do 25.05. Neguinho je pao u hodniku kuce i nije dobio ponovo gore. Povećala se borba i briga...u tom periodu, pored Gardenala, uzimala sam i Aderogil, Hemolitan i Citoneurin (nemojte psu davati lijekove bez recepta veterinara), sve izmješano po cijeli dan.

Kako je bolelo to vidjeti. očajan jer želi da radi svoj posao, ali nije mogao napustiti mjesto... i na kraju je morao raditi gdjeon je bio. Neguinho je u ovoj fazi bolesti imao 7 kilograma, boljele su ga ruke od tolikog pokreta pri pokušaju da ustane, a vrat mu se iskrivio, praktično je izgubio vid i reflekse, nije mogao da čuje kako treba.

Veterinar je 15.06. obavestio da je bolest stabilizovana i da ćemo morati da lečimo posledice, kako bismo mogli da radimo akupunkturu. Počeli smo 19.06., gdje je osim seanse, veterinar akupunkturista dao vježbe četkanja šapa brusnim papirom i loptom, čime je stimulirao pamćenje; u početku nismo mislili da će to napraviti razliku, ali poboljšanje se pojavilo neznatno.

Neguinhovo prvo poboljšanje nakon akupunkture.

Zaprepastio sam se kada sam vidio da je Neguinho pomjerio svoj stopala, kada je muva sletela. Tu nam se raspoloženje podiglo. U trećoj nedelji akupunkture veterinar nam je dao loptu da ohrabri stopala da ostanu u pravilnom položaju, jer su bila mekana jer su im mišići atrofirali zbog nevežbanja. Tako je i bilo. Svako malo vremena koje smo imali četkamo ili radimo vježbu na lopti. Dok se njegova mala stopala nisu učvrstila, počeli smo da ga držimo da pokuša hodati, ali su mu se stopala sklupčala, ali nismo se obeshrabrili... nakon 5. akupunkture je već sjedio i imao je 8.600 kg; u tom periodu sam u supu mešala hranu sa njom, a prilikom hranjenja dodavala zrna. Vaša težina svake sedmiceozdravio je.

Uspio je da sjedne nakon 4 sesije akupunkture.

Nakon što je akupunktura završila.

Danas Neguinho hoda sam, on i dalje pada... pa malo; jos nije opet lajao, pokusava da trci, vid i refleksi su mu skoro potpuno oporavljeni, dobro cuje, skace... posluje na drugom mestu, jede sam... jos uvek hranimo supe sa hranom i ubacivanje posude sa vodom da ga uzima sam i svakim danom vidimo poboljšanje. Iako se još uvijek nije potpuno oporavio i vratio se na način na koji je bio prije, znamo da smo pobijedili ovu bolest.

Mali crnac konačno ponovo hoda.

Mali dečko koji se vratio na kilažu .

Ko prođe kroz ovo neka ne odustaje; jer nikada ne bi odustali od nas.”

Ako želite razgovarati s Taniom, pošaljite joj e-mail: [email protected]